Sinoć su u Napretkovom domu u Vitezu predstavljeni romani Ante Marinčiča „Veliki kašalj moje babe ili Pokretne slike vječnosti“ i Ilije Ivišića „Kamenite prepreke“. Predsjednica Napretkove podružnice Gordana Mišković je pozdravila sudionike i goste te istaknula da je ovo prvi ovogodišnji program HKD Napredak u Vitezu u godini kada obilježavamo 120 godina od utemeljenja HKD…
Sinoć su u Napretkovom domu u Vitezu predstavljeni romani Ante Marinčiča „Veliki kašalj moje babe ili Pokretne slike vječnosti“ i Ilije Ivišića „Kamenite prepreke“. Predsjednica Napretkove podružnice Gordana Mišković je pozdravila sudionike i goste te istaknula da je ovo prvi ovogodišnji program HKD Napredak u Vitezu u godini kada obilježavamo 120 godina od utemeljenja HKD Napredak u Vitezu. Program je moderirao Anto Zirdum koji će se pojaviti i u ulozi predstavljača knjige Ante Marinčića, a u glazbenom dijelu sudjelovali su Viteški akordi i Ivo Jandrić. Drugi roman Ilije Ivešića „Kamenite prepreke“ predstavio je Anto Marinčić. Istaknuvši da roman donosi potresnu priču o sudbinama izbjeglica u posljednjem ratu, no ne ostaje na razini kolektivne tragedije, već se usredotočuje na osobne lomove i rijetko tematiziranu dimenziju ratnih stradanja – nasilno prekinute ljubavne veze. Kroz niz retrospektivnih prizora autor gradi mozaik u kojem se izmjenjuju sjećanja, emocije i slike svakodnevice, pri čemu priroda često postaje tihi sugovornik likova i svjedok njihove unutarnje borbe.
Kratki osvrt na književni opus Ante Marinčića i njegov dugogodišnji rad predstavio je Ivan Grlić iz Maglaja, istaknuvši kako „znanju nije prijetnja neznanje, već
iluzija o znanju“, naglasivši pritom važnost trajne zapitanosti i duhovne otvorenosti u književnom i intelektualnom stvaralaštvu. Više puta je naglasio kakov se Anto Marinčić „nemilosrdno“ obračunava sa svim tim iluzijama o znanju. Anto Zirdum je rekao da bi se, mogao svrstati u ono što bih ja nazvao ANTROPOLOŠKI ROMAN. Znači, ne filozofski kao što imenuju roman SOFIJIN SVIJET, iako on u ovom nazivu romana filozofira, niti znanstveni ili pak znanstveno fantastični, iako se on referira na znastvenu misao (ne polemizira nego opservira) ne autobiografski iako počinje potpuno autobiografski i on je stalno prisutan u romanu. No, ako se mora negdje svrstati onda bi najbolje pasala ova syntagma antropološki roman. Ovo antropološki naprosto može podnijeti i da je filozofski I da je teološki, te znanstveni i da je knjižvni itd. Glavni junaci ovog romana su sam autor, njegova baba, dragi Bog i čitava plejada znanstvenika primarno astrofizičara i teologa (dominantno kršćanskih) nešto filozofa i pokoji epizodni lik iz njegovog stvarnog života, koji se pojavljuju tu kako bi on mogao polemizirati o određenom pitanju. Zirdum je precizno utvrdio da u ovom romanu ima 668 upitnika, barem šest puta više nego u bilo kojem drugom njegovom ili bilo čijem romanu. No, prije nego se referirao na jedno od pitanja koje najbolje i najhrabrije obrađuje ova knjiga pozvao je Iliju Buha da pročita jedan ulomak iz knjige u kojemu Marinčić očuđuje pojavu genocida koje čine Izraelci u doba kraljeva, a njihovi kraljevi se pozivaju na Boga Izraelova. Ilija Buha je nadahnuto interpretirao dramaturgiju Marinčićeva čuđenja i time dao Zirdumu šlagvort u kojemu on čestita Marinčiću na intelektualnoj i duhovnoj hrabrosti da otvori čitav niz novih pitanja vezanih za svoju suvremenost. Sam autor se zahvalio organizatoru, ističući da je u Vitezu egzistira jedna od najboljih Napretkovih podružnica koja je objavila tri njegove knjige, a barem sedam promovirala.
